Ovako Tibetanci vaspitavaju svoju decu: Do 5. godine živi kao kralj, do 10. kao rob!

Želite li da podignete dete koje će biti mudro, tolerantno, puno poštovanja prema roditeljima, dobro će vam doći poneki savet tipičnih roditelja s Tibeta. Oni svoju decu odgajaju drugačije nego mi…

Osnovna stvar koju neguju tradicionalni, moderni roditelji s Tibeta jeste to da dete nikada ne sme da se ponižava i nikada fizički ne sme da se kažnjava, iz jednostavnog razloga, jer se dete ne može odbraniti.

To je prva i glavna teza koju bismo mogli i sami da prihvatimo kao jedinstveno pravilo ako želimo da budemo korak bliže odgajanju dobrog, poštenog, tolerantnog i samosvesnog deteta.

Ovo su osnove teze koje razjašnjavaju sve:

Do 5. godine – dete je kralj

Do uzrasta od otprilike pet godina tibetanski roditelji se bukvalno prema detetu ponašaju kao prema kralju. Za njega rade sve sa punim uvažavanjem i poštovanjem, dobre stvari im ne brane, a od loših ih vrlo jednostavno odvraćaju. I to tako da detetu, kada učini nešto loše ili krene da učini nešto loše, izrazom lica pokažu svoju uplašenost i strah. To je izraz koje dete zna od malena pa će odustati od toga što je krenulo da uradi.

Do 10. godine – dete je rob

Nakon kraljevskog odnošenja, u periodu kada dete treba da nauči više o životnim obavezama, težnji za napretkom i kvalitetnom suživotu sa drugima, roditelji s Tibeta decu počinju da tretiraju kao robove.

Ne bukvalno, ali s jasnim svakodnevnim zadacima i sistemom nagrada i kazne. Nikada fizičke, ali i kazna mora da bude deo ovog perioda kada deca moraju da nauče da budu oni o kojima će društvo misliti pozitivno, a ne negativno. To je temelj na kojem se baziraju u svim situacijama.

Do. 15 godine – jednak vama

U ovom periodu života dete treba da nauči da bude jednak drugima, a opet, svako to želi na svoj način. To je uzrast kada dete mora da nauči da bude samostalno i formira svoje mišljenje, a to u ovom uzrastu zna da bude prilično drugačije od roditeljevog. Ali, umesto tupljenja i zabrana, tibetanski roditelji u svakoj raspravi pokušavaju da priču skrenu samo na negativne posledice, nikada direktnim pametovanjem.

Od 15. godine – uzajamno poštovanje

Vaspitanje je praktičo gotovo, dete je u ovom uzrastu već prilično odrastao čovek, na Tibetu sigurno, pa roditelju ne preostaje ništa drugo nego da se i dalje prema njemu odnosi kao sebi jednakom, s puno poštovanja, i s jako malo brige da će dete zastraniti.

Izvor: Magazin.ba

loading...
Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *