Brekinja kao prirodni inzulin

 

Kora mladog stabla je siva, glatka i sjajna, s velikim lenticelama, a starenjem postaje tamnosiva, krupno i nepravilno raspucana i mjestimično se odlupljuje. Listovi su dugi do 18, široki do 10 cm, a oblikom podsjećaju na listove javora. Jednostavni su, nazubljenog ruba i duboko urezani tako da na svakoj strani imaju 3-5 režnjeva. Najveći režanj je na bazi lista, a idući prema vrhu režnjevi su sve manji. S gornje strane Brekinja ili divlja oskoruša (Sorbus torminalis) je spororastuće listopadno drvo visine do 25 m, a ponekad i više. Ima okruglastu, jako razgranjenu, gustu krošnju i uspravne grane. Brekinja kao prirodni inzulin listovi su goli i sjajnozeleni, na naličju svjetliji, u početku dlakavi, a kasnije goli i samo uz žile dlakavi. Peteljka je duga 2-5 cm. Cvjetovi se pojavljuju u svibnju i lipnju, smješteni u vršnim, uspravnim gronjama. Bijeli su, dvospolni, 10-15 mm široki s 5 lapova i latica, pčele ih rado posjećuju. Iz oplođenih cvjetova razvijaju se obrnuto jajasti ili okruglasti plodovi, 4-18 mm dugi i 8-15 mm široki. U početku su crvenkastožute boje, a nakon dozrijevanja (u rujnu i listopadu) imaju tamnosmeđu boju s bijelim točkicama. Sadrže do 4 izdužene, tamnosmeđe sjemenke duge do 7 mm. Nakon prvog mraza plodovi postaju jestivi i ukusni. Mogu se jesti svježi, no obično se prerađuju u kompote i marmelade koje su po okusu slične onima od šipka. Nekada su se koristili u proizvodnji piva, kao danas hmelj. Od osušenih plodova dobivalo se brašno. Biljka se razmnožava sjemenom i vegetativno. Brekinja ima jaku izbojnu snagu iz korijena pa se u krug oko majčinog stabla mogu naći biljke istog genotipa. Prirodno je rasprostranjena u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi, Krimu, Maloj Aziji i Kavkazu.

Otporna je na niske temperature. U Hrvatskoj je rijetko drvo i nema komercijalnu važnost kao u zemljama zapadne Europe, ali je vrlo važna za šumski ekosustav. Plodovi su omiljena hrana pticama, divljači i drugim šumskim životinjama. Listove osobito vole jeleni i srne. Brekinja voli vapnenasta i glinasta tla. Obilnije je rasprostranjena u submediteranskoj zoni, u zajednici hrasta medunca i crnog graba, a u kontinentalnom dijelu češća je na brežuljkastim terenima. Sadi se kao ukrasno drvo po parkovima i okućnicama, ponajprije zbog listova koji u jesen poprimaju lijepu žutonarančastu, crvenu i zlatnosmeđu boju.

Drvo brekinje jedno je od najtvrđih europskih vrsta drveta, po teksturi slično brezovini. Ima izvrsne estetske i tehničke karakteristike i koristi se za izradu glazbala, flauta, orgulja, čembala, škotskih gajdi. Ne širi se i ne skuplja pa je pogodno za mjerne instrumente. Osobito je cijenjeno u industriji furnira.

Ljekovitost brekinje

Plodovi brekinje sadrže dosta trjeslovina, pa su se u prošlosti koristili kao lijek za dizenteriju i sve oblike proljeva. U narodnoj medicini mlada kora i potkorna masa koriste se za liječenje šećerne bolesti.

Priprema čaja: 3 jušne žlice usitnjene kore brekinje staviti u litru vode i ostaviti stajati preko noći. Ujutro čaj kratko prokuhati, ohladiti na temperaturu ugodnu za pijenje i procijediti. Piti 3 šalice čaja tijekom dana, u gutljajima, između obroka. Čaj piti 2-3 tjedna pa napraviti stanku. Čaj se pije i za izbacivanje pijeska i kamenaca iz bubrega. Izrazito je gorkog okusa.

Srodnici brekinje su domaća oskoruša (Sorbus domestica L.), jarebika ili planinska oskoruša (Sorbus aucuparia L.) i mukinja ili brašnjava oskoruša (Sorbus aria (L.) Crantz.).

Jarebika (Sorbus aucuparia L.)

Jarebika je grm ili drvo visine 5-15 m s glatkom, sjajnom, sivkastom korom na kojoj se starenjem stvaraju plitke uzdužne pukotine. Samoniklo raste u pretplaninskim i planinskim šumama, na vapnjenjačkim i silikatnim tlima, većinom pojedinačno ili u manjim skupinama. Često se sadi kao ukrasno drvo u parkovima, uz ceste i oko kuća. Dobro podnosi zagađeni zrak, pa je pogodna i za uzgoj u gradovima. Sadi se i kao antierozivna biljka, jer dobro veže pijesak. Prema druidskoj tradiciji jarebika je drvo života koje štiti od demona, zla i čaranja pa su „čarobni štapići“ druida uvijek su bili izrađeni od njenog drveta. Listovi jarebike dugi su 10-20 cm, neparno perasti, sastavljeni od 9-17 duguljastih, grubo i pliće nazubljenih liski koje u jesen poprimaju crvenkastu boju. Bijeli cvjetovi čine guste vršne cvatove (gronje) i imaju jak miris na bademe. Plodovi su okruglasti, promjera do 1 cm, najprije žute, a kada dozore narančastocrvene boje. Beru se kada su posve zreli, najbolje nakon prvog jesenskog mraza, jer se nakon što promrznu u njima povećava razina slatkih glikozida, pa su manje trpki i kiseli. Sadrže gorke tvari, organske kiseline, trjeslovine, šećere i nešto eteričnog ulja. Bogati su vitaminima C i A.

U njima je prisutan i sorbitol, alkoholni šećer koji je dobio ime po latinskom imenu biljnog roda Sorbus. Nalazi se u plodovima mnogih vrsta voća i šumskih plodova. Koristi se kao sladilo u napitcima, sirupima protiv kašlja, žvakačim gumama, te za zadržavanje vlage u pecivima i čokoladama (poznat kao E-420). Sporo se metabolizira, a njegov dnevni unos ne smije biti veći od 30 grama. Veće količine imaju laksativni učinak, a mogu dovesti i do nakupljanja sorbitola u stanicama očiju i živaca, pa se kao posljedica može razviti dijabetička retinopatija i neuropatija. Sorbitol se proizvodi i sintetskim putem.

Prema narodnoj medicini plodovi jarebike djeluju na jačanje krvi, smanjenje povišenog kolesterola i povišenog šećera u krvi, Ne koriste se svježi već samo prerađeni jer se kuhanjem neutraliziraju štetne tvari. Od njih se rade miješane marmelade (s jabukama), sokovi, vina, octovi, a peče se i rakija.

Marmelada od plodova jarebike: plodove skuhati u malo vode da omekšaju, protisnuti ih kroz sito i dobivenoj masi dodati istu količinu šećera i malo bijelog vina, pa kuhati do željene gustoće. Čaj od plodova jarebike: čajnu žlicu suhih, zdrobljenih plodova preliti s 2,5 dl kipuće vode i ostaviti poklopljeno 5-10 minuta. Procijediti i piti šalicu čaja na dan, a kod proljeva dvije šalice.

Domaća oskoruša (Sorbus domestica L.)

Domaća oskoruša je kod nas slabo rasprostranjeno i ne baš poznato listopadno drvo. Sporo raste, dostigne visinu do 20 metara, dobro podnosi sušu i hladnoću (do – 30oC) i doživi starost od 200-300 godina. Češća je u primorskom i submediteranskom području naše zemlje nego u kontinentalnom. Nalazimo ju i kao pojedinačna stabla u vrtovima, poljima i pored vinograda. Ima tamnu i duguljasto pločasto raspucanu koru (slično kao kruška). Listovi su do 18 cm dugački, neparno perasto sastavljeni od 11-21 oštro nazubljenih i duguljasto ušiljenih liski. Cvjeta u svibnju i lipnju, a bijeli cvjetovi skupljeni su u široke vršne gronje. Plodovi su jabukoliki ili kruškoliki, dugi do 3 cm, u zrelom stanju žutozelene boje, s osunčane strane crvenkasti. Sadrže 5-6 široko jajastih, spljoštenih sjemenki, ušiljenog vrha i smeđe boje. Dozrijevaju u rujnu i listopadu. Trpko kiselkastog su okusa, a jestivi su tek nakon duljeg stajanja ili ako ostanu na stablu nakon prvog mraza, kad omekšaju , posmeđe i izgledaju kao da su sagnjili.

U narodnoj medicini brojnih europskih naroda oskoruša je od davnina uživala veliku popularnost. Po naredbi carice Marije Terezije svako seosko domaćinstvo u Austro-ugarskom carstvu moralo je imati bar jedno stablo oskoruše zbog sprječavanja gladi i zdravije ishrane djece. Plodovi sadrže oko 14% šećera (fruktoze 10%, nešto glukoze i saharoze), C vitamin, provitamin A, B2 vitamin. Dobri su za probavu, poboljšavaju krvnu sliku, djeluju na bolji rad jetre i žuči, a vjeruje se i da pomažu živčanom sustavu, pamćenju i boljoj koncentraciji.

Samonikla ili iz sjemena uzgojena oskoruša sporo raste i donosi plodove tek nakon 13-15 godina. Kad se uzgoji cjepljenjem rast je brži, a puna rodnost postiže se u 7. godini. Zbog sporog rasta drvo je sitnovlaknasto, tvrdo i elastično, te izuzetno cijenjeno. Nekada se koristilo za izradu kotača, zupčanika za vodene mlinove i preša za grožđe, a danas se od njega izrađuju najkvalitetnija drvena glazbala i namještaj.

loading...
Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *